JOVANKA JE MAKEDONSKA SNAJA, NEMA BEŽANJA OD VARDARA

 

Najbolja crnogorska rukometašica Jovanka Radicević živi u skopskom naselju Taftalidže, uživa u čaši crvenog vina i još je pod impresijom što je rukomet nacionalan sport broj jedan u Makedoniji. Za njenu koleginicu Andreu Lekić kaže da je partibrejker koji prvi leže u krevet i zaspi desete minute filma.

Na nedavnom Fajnal foru, odigranom u Budimpesti, rukometasice Vardara su osvojile treće mesto, pobedivši u duelu za bronzanu medalju ruski Dinamo Sinare. Dve najistaknutije rukometasice kluba, Crnogorka Jovanka Radičević i Srpkinja Andrea Lekić imale su veliki doprinos u tom uspjehu.

 

Na putu ka finalu ponovo im je stala Budućnost iz Podgorice, koji je crveno-crne đevojke u polufinalu ubedljivo pobjedio. Ovogodišnji Fajnal for je Jovanki i Andreji doneo još jedno treće mesto, još jednu bronzu kao i prosle godine. Po njih je ponovo koban bio evropski sampion Buducnost iz Podgorice, koji je na najbolji mogući način overio titulu najboljeg na Starom kontinentu.

 

One su već dve godine u Skoplju, što je dovoljno vreme da se odomaće, a Jovanka Radicević je otišla i dalje, jer će uskoro postati makedonska snaja. Obe su igrale u mađarskom Đeru, imaju bogatu rukometnu karijeru, što je bio dovoljan razlog za intervju. Inače uvjek su cimerke na putovanjima, pa su tako i cimerke u ovom intervjuu.

 

Dobili ste i igrate u novoj Sali „Jane Sandanski“. Dali to utiče na ukupnu atmosferu i igru Vardara?

 

Andrea Lekić: Stvarno je privilegija imati ovako modernu salu, u kojoj ćemo imati najbolje uslove. Svakako da je i njima i nama važno početi sa pobjedom. Što se tiče nas, mi uživamo i igraćemo bez velikog pritiska. Interesuje nas kakva će biti akustika u odnosu na salu “Boris Trajkovski” i kakav će biti navijački odjek. Jedno nije sporno, a to je podrška navijača, za koju verujem da će biti fenomenalna.

 

Jovanka Radičević: Sala “Jane Sandanski će biti naš dom i svakako je drugačije u odnosu na salu u kojoj smo igrali prošle godine. Drugačije je jer znamo da smo svoji na svome. Volela bih da to bude naša neosvojiva tvrđava.

 

U dosdadašnjoj karijeri imali ste i muškog i ženskog trenera. Postoji li neka razlika u pristupu?

 

AL: Nema nekog posebnog pravila i sve je do karaktera trenera. Ima muških trenjera koji su dosta blagi i mirni, a ima ženskih koji znaju da budu oštri i temperamentni. Glavna razlika je u tome što žensko mnogo bolje razume žene, a muško muškarce. Mislim da žene mogu više doprineti u atmosferi kolektiva, zato što su muškarci veće tračare i ogovarači od žena.

 

JR: Najvažnija je hemija u ekipi, a manje je važno dali je trenjer muškarac ili žena. Najvažniji uslov za dobar početak je strpljenje.

 

Koja rukometašica vam je bila najteža za čuvanje?

 

JR: Najviše problema mi je zadavala Siraba Dembele, i na klubskom i na reprezentativnom planu. Fizički je veoma snažna i, srećom, sada mi je klupska koleginica tako da više nemam problema, sem za vrijeme treninga.

 

AL: Ima nekoliko rukometašica, ali kad već treba da izdvajam, Bojana Popović je najraznovrsnija protivnica koju sam čuvala. Kompletna je, veoma inteligentna zbog toga što ne znate kakav joj je sledeći potez. Ruskinja Ljudmila Bodnjeva, sa kojom sam igrala u Krimu, mi je bila prilično teška za čuvanje na treninzima. Ona je stvarno fenomenalan igrač.

 

Igrali ste u Đeru, u Krimu, imali ste mnogo evropskih utakmica. Dali je Vardar bliže do njih u organizacionom pogledu?

 

AL: Joka i ja smo došle u Skoplje zbog novog izazova. Kada čovjek shvati da je u nekoj oblasti dostigao vrhunac, javlja se potreba za nečim novim. Mislim da je Vardar sve bolji i bolji svake godine. Prva sezona je uvjek najteža, pa smo tako pretprošle godine postigle veliki uspeh plasmanom na F4. Potrebno je vrijeme i strpljenje, kako nama, tako i ljudima u klubu, upravi i stručnom štabu. Već fukcionišemo kao jedna porodica, a ove godine je sve to izgledalo mnogo bolje. Idemo korak po korak i ne može se očekivati da će sve biti preko noći. Madžarski Đer je već čitavu deceniju redovan akter finalnih turnira, tako da su oni dobar dokaz da je za sve potrebno vrijeme. Vardar ima sve predispozicije za uspeh. Marketing kluba radi odlično, napreduje i ja sam zadovoljna organizacijom.

 

JR: Slažem se sa Lekom, put do uspjeha treba tražiti u vremenu u strpljenju. Kao nama na terenu dole, tako i upravi, treba određeni period za još veći napredak na svakom planu.

Andrea, kako su navijači slovenačkog Krima uspjeli da te zadrže u klubu koji je imao finansijsku krizu?

 

AL: Cijela je storija nastala krajem moje druge godine u Krimu. Klub je imao finansiskih problema i nusu nas mogli isplaćati. Jednog trenutka je došao vođa navijača, koji nije vođa kakvog ga mi znamo. U Sloveniji je to mnogo kulturnija priča i nema veze sa huliganizmom. Bio je stariji, porodični čovjek, koji mi je rekao da je fan – klub počeo prikupljati novac da bi me klub zadržao. Nisam mogla da obuzdam  emocije i rasplakala sam se kad sam shvatila koliko njima znači klub. Prihvatila sam smanjenje plate i ostala sam u Krimu.

 

Ima li neke simbolike u brojevima koje nosite na dresovima?

 

JR: Moja majka je dugo godina bila rukometašica u Crnoj Gori i nosim peticu u njezinu čast. Dok sam igrala u Budućnost taj broj je nosila Anica Đurović, jedna od najboljih rukometašica u klubu i moj idol, pa sam nosila drugi broj. Vremenom mi se dopao i broj 44, pa sam nosila i taj broj.

 

AL:  Nema nekog posebnog značaja. Od ranije sam se povezala sa brojem 7, koji nosim i u reprezentaciji. Kad sam došla u Vardar sedmica je bila zauzeta, pa sam odabrala 77. Čudno je što se taj broj sreće sve češće.

Dali ste se susreli sa Komitima, dali ste razgovarali oko organiziranog navijanja? Postoji utisak da nekako fale u čitavoj priči o ŽRK “Vardar”?

 

JR: Nismo imali susret sa njima, iako stalno dobijamo podršku preko socijalnih mreža. Stvarno ne znam zašto bodre samo muškarce, a ne i nas. Čudno je, jer ako se klub voli, voli se bez razlike dali igra muška ili ženska ekipa. U svakom slučaju imamo redovnu publiku koja nam mnogo znači i koja je cijele godina bila sa nama. Bez njih teško bismo stigli do Fajnal fora. Nadam se da ćemo i ove sezone imati punu salu.

Upravo su oni bili najveća podrška kad je “Kometal Đorče Petrov” postigao istoriski uspeh makedonskog rukometa.

 

AL: Da, verovatno trebamo postići neki veći uspeh koji bi prepoznali da bi dolazili redovnije. Naš odnos prema dresu Vardara je čist i korektan i uvijek će biti takav.

Imate skoro još dve godine dogovora sa Vardarom. Vidite li sebe još dugo u Skoplju?

 

JR: Možda se ponavljam, ali se ovdje stvarno osjećamo kao kod kuće. Grad i ljudi su prijatni za život, imamo sve uslove za lepu svakodnevicu. Što se tiče mene, ja bih ovde ostala do kraju karijere.

 

Dobro, ti si makedonska snaja, pa tvoje razmišljanje ne iznenađuje.

 

JR: Zbog toga svakako, ali opšta atmosfera i u, i van kluba je fenomenalna. Družimo se sa svim rakometašima, pa i sa onima iz drugih klubova. Ljudi nas često prepoznaju na ulici, otvoreno nam prilaze i to me mnogo oduševljava. Na drugim mjestima je retkost da vam neko traži autogram ili da hoće da se fotografiše sa vama. Andreja nije makedonska snaja, vešto se krije na tom planu i ništa ne otkriva.

 

AL: Dve godine sam ovde i još sam pod impresijom što je rukomet nacionalni sport broj jedan. Makedonija voli rukomet i to se vidi na svakom koraku. Ljudi jednostavno žive za rukometne utakmice, posebno za duele izmneđu Vardara i Metalurga. Laže svako ko kaže da je fudbal broj jedan u Makedoniji. Što se tiče komita, na našim utakmicama treba nam svaki vid podrške. Njihovo je dali će dolaziti, ali mi smo ovdje.

 

 

Dali ste zadovoljni sa platom i koliko zarađujete mesečno?

 

AL: Vardar je moćan klub i sasvim smo zadovoljni na svakom planu, pa i na finansiskom. Nemamo dozvolu da govorimo o primanjima.

 

Dali pratite mladinske kategorije u Makedoniji i dali postoji budućnost za ovog sporta kod nas?

 

AL: S vremena na vreme pratimo ih i savjetujemo ih kako da lakše napreduju. Drugačije je kad možeš da gledaš igrače kao što su Debirov, Rastvorcev, Penezić, Stanić. Vardar kao klub naginje ka mlađoj kategoriji, nastoji da imaju dobar tretman i da jednog dana mladi ponesu teret u prvom timu. Od osobitog značaja je to što će ti mladi momci i đevojke jednog dana biti osnova makedonske reprezentacije. Verujte da nije lako imati mnogo talenata u klubu, ali se od negde mora početi da bi nakon nekoliko godina izašao neki nov Lazarov, Naumče i drugi.

 

Koliko imate slobodnog vremena da idete u kino, da vidite neku pretstavu i slično?

 

AL: Jovanka obožava filmove i zaspi posle deset minuta. Nije joj važno dali je horor, akcija, komedija – ona je već zadremala dok traje najava glumaca.

 

JR: Iskreno, nije da ne idem u kino, ili da ne volim da u kući pogledam film, ali me zamor stiže i glava mi sama pada na jastuk. Kad su pripreme gledamo da se što više odmorimo, jer imamo po dva treninga na dan i ostaje nam vreme samo da jedemo i da legnemo. U teku sezone imamo nešto više vremena i za šoping i za više odmora.

Stalno li ste cimerke?

 

AL: Da. Jovanka zna ma me udari neki put na spavanju, a ponekad govori s nekim u snu, pa mene ostavlja bez spavanja. Ali nemam problem zbog toga.

 

Izlazite li u noćnim klubovima i šta kaže Indira na to?

 

AL: Znate, slađe je kad je nešto zabranjeno, pa tako je i sa našim provodom. Mi smo u ozbilnjim sportskim godinama i više ne razmišljamo kao ranije, da zbrišemo preko terase i da uživamo u gradu. Glupo je da kažem da nikad ne izlazimo. Kao svakome na svijetu, tako i nama treba izduvni ventil, ali se držimo klubskog režima.

 

JR: Postoji pravilnik koga se držimo, ali i da ne postoji, sigurno ne bismo dremali do nijednog vremena, zato što znamo koji su nam prioriteti.

Gde se odmarate nakon napornih utakmica?

 

AL: Skoplje nudi dosta prijatnih mjesta i nismo stacionirani na jednoj lokaciji, jer volimo da kušamo razne specijalitete. Ja se najviše relaksiram u restoranu. Često smo u “Barbakanu”, koji ima odličnu kuhinju. Nije fraza, makedonsku kuhinju volim najviše, a vino je vrhunsko. Bili smo organizovano na “Vinoskopu” i tamo smo probali nekoliko vina, a oni iz “Tikveša” i “Bovina” su bili prekrasni. Imate toliko dobrih vina da čovjek ne zna koje prvo da proba.

 

JR: Ne pijem alkohol, iako znam da degustiram neko vino za ručak. Dovoljna mi je jedna čaša. Rijetko da naiđem na neko alkoholno piće koje će mi se dopasti.

 

AL: Pila ili ne, ti si partibrejker.

 

JR: Držim se teorije da za dobar provod nije potreban alkohol, iako neko ovdje nije mojeg mišljenja.

 

 

Upoznali sve delove Skoplja? Koje vam se naselje najviše sviđa?

 

AL: Jas sam u naselju Taftalidže i tamo mi je najprijatnije. Nema veće frekfencije, nema saobraćaja i stvarno mi je prijatno.

 

JR: Kao i za Andreju, za mene je presudni momenat bio mirni ambijent, pa sam se smjestila u naselju Vodno. U zgradi živi mnogo sportista, pa imam s kime da debatujem.

 

Koliko su u zenskom rukometu iznenađenja moguca i da li favorit uvek opravda ulogu?

 

JR: Nema pravila i svako svakog može pobjediti, kao i u drugim sportovima. Na primjer, Real Madrid u fudbalu već godinama kupuje najbolje igrače, ali tek je ove godine osvojio Ligu šampiona.

 

AL: Videli ste da je pretprošle godine titulu osvojio Flensburg, tim koji nije bio ni među prvih pet favorita.

 

Da li ce Jovanka Radicevic i Andrea Lekic sledece godine imati trecu srecu i konacno stignu do vrha ostaje da vidimo i da im držimo palčeve.

 

(Preuzeto sa sajta www.off.net.mk)

Veliki državni praznik odbilježan u Skoplju

SKROMNA I DOSTOJANSTVENA PROSLAVA DANA NEZAVISNOSTI

Povodom praznika Ambasada Crne Gore u Makedoniji i Zajednica Crnogoraca su organizovali prijem u Ambasadi, a nakon toga je održana pozorišna pretstava “Poezija Montenegrina“

N.e. Ambasador Predrag Mitrović: naša mati je Crna Gora, ali ne zaboravimo da nas je Makedonija primila kao majka

Niko nije pitao koja je polovina torte slađa; sjeci to i prinosi ljudima

Predsjednik Boris Popivoda: da budemo harmonizirani u svim obavezama i relacijama

Glumac Slobodan Marunović. u MNT – u izvodi svoju monodramu

Dan nezavisnosti Crne Gore, 21 Maj, je prigodno odbilježan u Skoplju. Ambasada Crne Gore u Makedoniji i Zajednica Crnogoraca u Makedoniji su organizovali skromni i dostojanstveni prijem u Ambasadi.

Danas imamo čast da u ovom najužem timu u Ambasadi, i uz ambasadu, priredimo ovaj mali koktel, uz “podršku“ ove lijepe torte, sa grbovima Crne Gore i Makedonije, koja zapravo pokazuje kakvi su odnosi između naše dvije države – rekao je n.e. ambasador Predrag Mitrović.

Danas je deveta godišnjica nezavisnosti Crne Gore, ali moramo se potsjetiti da to nije devet godina državnosti, već da je Crna Gora bila država mnogo više prije toga i da su ovih devet godina samo nastavak i obnova državnosti Crne Gore.

Takođe red je da pomenem odnose između naše dvije države, u kontekstu ukupnih političkih odnosa Crne Gore i Makedonije. Da ponovimo ono što stalno treba ponavljati, a to je da mi praktično nemamo ni jedno otvoreno pitanje izneđu naše dvije države. Zato smo upriličili ovo ekonomsko odeljenje u Ambasadi, koje je osnova za buduće poslove koje treba raditi i graditi nove mostove između naše dvije države, za šta sam siguran da ćemo uspjeti. To je obaveza svih vas, mi smo ovde svi ravnopravni, svi imamo isti cilj. Mi svi imamo privilegiju da imamo državu Crnu Goru, koja je naša mati, ali i da imamo takođe državu Makedoniju, koja nas je primila kao majka i to nikada ne treba zaboraviti, nego treba poštovati i njegovati. Neka nam je vječna Crna Gora, rekao je Mitrović.

U ime Zajednice Crnogoraca u Makedoniji obratio se predsjednik Boris Popivoda, koji je prisutnima čestitao Dan nezavisnosti. Kao što smo mnogo puta govorili, mi treba da budemo harmonizirani u svim obavezama i u svim relacijama, potsjetio je Popivoda.

Nakon prijema održana je pozorišna pretstava, monodrama  “Poezija Montenegrina“ u izvođenju glumca Crnogorskog narodnog pozorišta Slobodana Marunovića. Monodrama je održana u novom objektu Makedonskog narodnog teatra. Marunović je najdosljedniji scenski interpretator Njegoševe duhovne biografije, misli i dijela.

Riječ predsjednika Udruženja makedonsko – crnogorskog prijateljstva povodom velikog praznika, 21 Maja, Dana nezavisnosti Crne Gore

Današnji dan, 21 Maj, je veliki praznik za Crnu Goru, crnogorskog naroda i svih građana Crne Gore, kao i za Crnogorce koji žive u Republici Makedoniji i svuda u svijetu. To je dan na koji su se građani Crne Gore na referendumu za nezavisnost 21 maja 2006 godine izjasnili za nezavisnost i za ostvarenje samostalnog državnog i društvenog razvitka.

Referendum je pretstavljao istoriski čin s kojim je produžen kontinuitet crnogorske državnosti – od nezavisnosti Duklje u Vizantijskoj imperiji, autonomiji u Osmanskoj imperiji, nezavisne Kneževine Crne Gore i Kraljevine Crne Gore, gubitka samostojnog statusa u jugoslovenskojh predratnoj i posleratnoj državi, do skraćene SRJ i njene disolucije (1992 – 2006).

Na osnovu referendumski slobodno izražene volje njezinih građana, Crna Gora odlukom Parlamenta, donešene 3 juna 2006 godine, proglasila je svoju nezavisnost. Priznata je od strane svih država članica međunarodne zajednice. Od te godine Crna Gora je članica ON, Savjeta Evrope i drugih međunarodnih i regionalnih organizacija.

Veličina Dana Nezavisnosti Crne Gore je i u simboličkom značaju datuma istoriske odluke za obnavljanje vekovne samostalnosti crnogorske države. On izražava čvrstu volju malog, ali hrabrog i slavnog crnogorskoh naroda da uzme sudbinu u svoje ruke i da je kreira prema demokratskim tradicijama mudrosti, čojstva i junaštva u novim uslovima, hrabro suočen sa svim novim izazovima novog milenijuma.

Savremeni ubrzani razvitak crnogorskog multikulturnog društva u celini opravdava tu odluku. Za nepunih deset godina nezavisnosti Crna Gora je ostvarila gigantske korake u društveno – političkom, pravnom i ekonomskom razvoju, zasluživši međunarodni ugled miriljubive, prosperitetne ekološke države i ugled aktivne članice međunarodne zajednice, koja ispunjava sve najviše standarde demokratije, pravne države i čovjekovih prava i sloboda. Potvrda je napredak u procesu njene evrointegracije sa ispunjavanjem svih političkin i drugih uslova za članstvo u NATO – u i napredak u pristupnim pregovorima za članstvo u EU.

Posebno je važno to što se Crna Gora afirmirala kao faktor mira i stabilnosti na Balkanu i kao aktivni inicijator brojnih ekonomskih i drugih regionalnih inicijativa, koji imaju poseban uticaj na balkanske integrativne procese i na razvijanju prijateljskih bilateralnih odnosa sa svim balkanskim državama.

Za nas u Republici Makedoniji proslava ovog dana ima višekratni značaj. Dan nije praznik samo za pripadnike crnogorskog naroda koji žive u Makedoniji, nego i za Makedonce i svih njezinih građana. Sve nas povezuje bogato istorisko naslijeđe, koje je u našoj kolektivnoj memoriji urežano ne kao sjećanje na ratove, osvajanja i uništavanja, nego kao zajedničko kulturno naslijeđe. Ono je razvijano vekovima, preko uzajamnih uticaja i mješanja različitih tradicija, kultura i jezika, u kojima je sazdan čvrst multikulturan amalgam koji garantuje našu spokojnu zajedničku budućnost u velikoj evropskoj porodici. I zato, istoriski čin oslobađanja svakog naroda je u isto vrijeme i osvajanje još šireg prostora naše slobode. Sloboda svakog čovjeka sa kojim živimo u jednoj zajednici je garancija i za našu slobodu, a nezavisnost svakog nam bratskog naroda je uslov i naše nezavisnosti.

 

 

Neka su vječni Crna Gora i makedonsko – crnogorsko bratstvo!

 

 

 

 

 

Обраќање на престседателот на Здружението на македонско – црногорско пријателство по повод големиот празник 21 мај, Денот на независноста на Црна Гора

Академик Владо Камбовски

Денешниот ден, 21 мај, е голем празник за Црна Гора, црногорскиот народ и за сите граѓани на Црна Гора, како и за Црногорците кои живеат во Република Македонија и насекаде во светот. Тоа е денот на кој граѓаните на Црна Гора на референдумот за независност од 21 мај 2006 година се изјаснија за независност и за остварување на нивното историско право на самоопределување и на самостоен државен и општествен развиток.

Референдумот претставуваше историски чин со кој е продолжен континуитетот на црногорската државност – од независноста на Дукља од Византиската империја, преку автономијата во рамките на Османската империја, независното Кнежевство Црна Гора и Кралството Црна Гора, губењето на самостојниот статус во југословенската предвоена и повоена држава, до скратената СРЈ и нејзината дисолуција (1992 – 2006).

Врз основа на референдумски слободно изразената волја на нејзините граѓани, Црна Гора со одлука на Парламентот донесена на 3 јуни 2006 година ја прогласи својата независност, призната од сите држави членки на меѓународната заедница. Од таа година Црна Гора е членка на ОН, на Советот на Европа и на други меѓународни и регионални организации.

Големината на Денот на незвисноста на Црна Гора е во неговото симболичко значење на датум на историска одлука за возобновувањето на вековната самостојност на црногорската држава. Тој ја изразува нескршливата волја на малиот, но храбар и славен црногорски народ да ја земе суднината во свои раце и неа да ја создава според демократските традиции на мудроста, чојството и јунаштвото во нови услови, смело соочен со сите предизвици на новиот милениум.

Современиот забрзан развиток на црногорското мултикултурно општество во целост ја оправдува таквата одлука. За неполни десет години независност Црна Гора оствари гигантски чекори во општествено – политичкиот, правниот и економскиот развој, стекнувајќи меѓународен углед на мирољубива, просперитетна еколошка држава и активна членка на меѓународната заедница која ги исполнува сите највисоки стандарди на демократијата, правната држава и човековите права и слободи. Потврда за тоа е и напредокот во процесот на нејзината евроатлантска интеграција со исполнувањето на сите политички и други услови за членство во НАТО и напредокот во пристапните преговори за членство во ЕУ.

Посебно важно е и тоа што таа се афирмира како фактор на мирот и стабилноста на Балканот и како активен поттикнувач на бројни економски и други регионални иницијативи кои имаат позитивно влијание на балканските интегративни процеси и за развивањето на пријателски билатерални односи со сите балкански држави.

За нас во Република Македонија славењето на овој ден има повеќекратно значење. Тој не е само празник на припадниците на црногорскиот народ кои живеат во Македонија, туку и на Македонците и на сите нејзини граѓани. Не поврзува сите богато илјадалетно историско минато, во нашата колективна меморија врежано не како сеќавање на војни, освојувања и уништувања, туку како заедничко културно и духовно наследство. Тоа е создавано низ вековите на заемни влијанија и мешања на различните традиции, култури и јазици, низ кои е исплетен цврст мултикултурен амалгам што ја гарантира и нашата спокојна заедничка иднина во големото европско семејство. И затоа, историскиот чин на ослободување на секој народ е истовремено и освојување на уште поширок простор за нашата слобода. Слободата на секој човек со кој живееме во една заедница е гаранција и за нашата слобода, а независноста на секој нам братски народ е услов и за нашата независност.

 

Нека се вечни Црна Гора и македонско – црногорското братство!

Pri Ambasadi Crne Gore u Skoplju zvanično otvoreno Odjeljenje za ekonomska pitanja i turizam. Privrednici Crne Gore i Makedonije zainteresovani za saradnju u građevinarstvu, turizmu, transportu i drugim granama. Gosti iz matice posjetili su i  Zajednicu Crnogoraca u Republici Makedoniji.

 

 

 

 

 

Privredna delegacija iz Crne Gore, 7.maja boravila je u Skoplju, povodom svečanog otvaranja Odjeljenja za ekonomska pitanja i turizam pri Ambasadi Crne Gore u Makedoniji. Na svečanom skupu prisustvovali su više desetina privrednika iz Crne Gore i Makedonije, koji su izrazili interes sa intenziviranje saradnje u više privrednih grana, posebno u turizmu, građevinarstvu, transportu i aviosoobraćaju.

 

ULOGA NOVOG ODELJENJA

 

Prilikom otvaranja, ambasador Crne Gore u Makedoniji N.E. Predrag Mitrović izjavio je da će novo formirano Odjeljenje imati značajnu ulogu u povezivanju ekonomija  dvije zemlje. Raduje me izvanredni odziv crnogorskih i makedonskih privrednika, što je pokazatelj da treba intenzivnije i organizovanije povezivati postojeće potencijale, istakao je ambasdor.

Otvaranje linije “Montenegro airlines“, na relaciji Podgorica-Skoplje za koje se očekuje da će se uspostavit u narednih nekoliko mjeseci, znači još jedan most intenziviranja ukupne saradnje, rekao je ambasador Mitrović.

 

Generalni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore, Predrag   Stamatović  istakao je da postoje dva bitna razloga otvaranja Odjeljenja. Prvi je želja privrednika dvije zemlje za razvijanje ekonomske saradnje, dok je drugi  dalji razvoj prijateljskih odnosa.

 

Delegaciju Crne Gore činili su predstavnici Unije poslodavaca, turističke privrede, Nacionalne turističke delegacije, Privredne komore, Jadranskog sajma, Luke Kotor, Montenegro airlines, predstavnici malih i srednih preduzeća, privrednici budvanske rivijere i drugih organizacija.

 

 

POTPISANA TRI MEMORANDUMA I OTVARANJE NOVE AVIOLINIJE

 

Nakon zvaničnog otvaranja Odjeljenja potpisana su tri memoranduma između privrednih subjekata. Prvi memorandum je na nivou turizma, drugi između glavnih gradova Skoplja i Podgorice i treći na nivou turističkih operatora.

 

Posebnu pažnju izaziva projekat otvaranja direktnih avionskih linija Skoplje – Podgorica i Skoplje – Tivat. Analizira se mogućnost da ove dve linije putem subvencija finansiraju dvije vlade, a rezultat bi bio intenziviranje turistučkog prometa kao i jačanja biznis veza.

 

Delegacija Montenegro airlines koju je predvodila predsjednica Upravnog odbora Daliborka Pejović, izvršni direktor Živko Banjević i komercijalni direktor Predrag Marković, vodila je razgovore sa Vladimirom Peševskim, vicepremijerom makedonske vlade. Tom prilikom Pejović je izjavila da bi uspostavljanje ove linije bilo korisno za ukupne biznis relacije kao i za regionalno povezivanje. Za Makedonce bi ova linija, osim turizma, bila korisna zbog konekcije sa destinacijama na koje leti “MA“.  Daliborka Pejović dodala je da će projekat možda biti realizovan početkom oktobra.

 

SADAŠNJE NIVO PRIVREDNE SARADNJE

Privredna delegacija se takodje sastala i sa makedonskim biznismenima u Privrednoj komori Makedonije. Konstatovano je da je ekonomska razmjena na zavidnom nivou, ali da postoje područja u kojima bi se saradnja realno mogla dodatno da se intenzivira.

Crnogorski predstavnici posebno su pokazali interesovanje oko građevinskog sektora, zbog ekspanzije građevinarstva u Crnoj Gori. Oni si potvrdili da imaju potrebe za građevinskim materijalima i stručnom radnom snagom, u čemu bi Makedonija mogla da odgovori, između ostalog i zbog toga što su potpisani odgovarajući međudržavni dokumenti. Tokom susreta prezentirane su i  sajamske manifestacije koje se organizuju u Crnoj Gori.

Ukupna trgovinska razmjena dvije države u prva dva mjeseca ove godine iznosi tri miliona dolara. Analiza razmjene pokazuje porast od 11,43 % u odnosu na 2013. godinu.

Takodje realizovan je i sastanak  izmedju fondova zdravstvenog osiguranja, pri čemu su vođeni razgovori oko Sporazuma o socijalnom osiguranju između Makedonije i Crne Gore, kao i oko proširivanja modaliteta saradnje dva fonda.

 

 

 

POSJETA ZAJEDNICE CRNOGORACA U MAKEDONIJI

8.maja, članovi delegacije su posjetili Zajednicu Crnogoraca u Makedoniji. Tom prilikom predsjednik Zajednice Boro Popivoda upoznao je goste iz zemlje matice sa ulogom koju ova organizacija ima u očuvanju crnogorskog identiteta u Republici Makedoniji. Prije svega Zajednica ima svoje mjesto u razvijanju i održavanju izvanrednih prijateljskih odnosa između dva naroda i dve države. Mi nastojimo da budemo važan dio onih silnih spona koje spajaju dva naroda, rekao je Popivoda.

 

Delegaciju koja je posjetila nasu zajednicu sacinjavali su :

 

• Gospodin Stamatovic Predrag –  sekretar Ministerstva Vanjskih poslova
• G .Scekic Slavisa
• Drecun Predrag
• Marunovic Slobodan
• G-ga Vuksanovic Svetlana
• Djukanovic Zoran
• Scekic Radisa

 

Kroz diskusiju koja je proizasla  od strane  prisutnih  u istu su  uzeli ucesce svi pristuni posle cega je donesen zakljucak da saradnja zajednice sa institucijama u C.Goru bude sto plodnija i intenzivnija.Daden je predlog da se potpise memorandum izmegu nase zajednici i makedonsko-crnogorskog drustva u Podgoricu sa ciljem da saradnja izmegu ove dvije zajednice bude sto intenzivnija i uspesnija.

 

 

 

POSLJEDNJI POZDRAV

Preminuo je istaknuti član Crnogorske zajednice u Republici Makedoniji, poštovani Stevan Leković, najstariji Crnogorac u Makedoniji i ličnost koja je izuzetno pozitivno i uvjerljivo uticala na očuvanje crnogorskog duha u Makedoniji i razvoju prijateljstva između dva naroda.

Tužnim povodom podsjetimo da u jednoj od knjiga  Lekovića pretežu dva motiva; ljubav koja ne prestaje i spokojstvo sa kojim Stevan čeka svoj odlazak. Nekoliko puta je spomenuo riječ Butel, groblje na kojem je sahranjen, ali i to sa neuobičajenim mirom i vedrinom. Otići će Stevan svojoj ljubavi mirno, ne tražeći računa i odgovornosti od nikoga, ni od ljudi ni od života. Kao što je zapisao u pjesmi Na grobu:

 

Komšije ti ove nove

S tobom ništa ne govore,

Pa sačekaj cvete moj

Dok ti dođe Šole tvoj.

 

SLAVA UVAŽENOM STEVANU LEKOVIĆU!

Crnogorska zajednica u Republici Makedoniji

 

Rijetki su ljudi koje se mogu bez dvojbe nazvati časnom starinom. Jedan od njih je rođeni Cetinjanin, potpukovnik u penziji i nosilac brojnih odlikovanja…

 

Ima nešto privlačno i osobito u pričanju veoma starih ljudi. Kao što kaže Markes, svi pisci treba da  pišu nako kako što govore starci – mirno i staloženo, iako se možda u tom trenutku oko njih ruše planine i svijet se raspada.

Upravo takav dojam se dobija u razgovoru sa Stevanom Lekovićem, najstarijim Crnogorem u Makedoniji. To mu inače dođe kao neki vid duple titule, pa smo sa takvom idejom  pokucali na stana, na sedmom spratu jednog od konfekcijskih solitera u centru Skoplja.

Uobičajeno upoznavanje sa visokim, vitkim starcem, šablonski kurtoaznih riječi, nevezan razgovor u traženju načina da se “probije led“. Već poslije pet minuta shvatate da sjedite sa retko blagorodnim čovjekom, koji svoj životni put pripovjeda sa čudnom lakoćom, praćenom jedva primjetnim osmehom. Odlike čovjeka koji je  preživio mnogo, ali muke nijesu ostavile traga u urođenoj vedrini duha i prizme jednostavnnosti preko koje gleda i razume svijet oko sebe. Nadzire se i neka jedva primetljiva niška tihe tuge, koju ne želi da dijeli sa ostalima, pa možda upravo zbog toga primećujete da vas je ovaj časni đed već osvojio.

Leković o svemu priča mirno i bez napora, kao da se sjeća nekog skorašnjeg prijatnog letovanja u omiljenom odmoralištu na moru. Otac je bio visoki oficir crnogorske vojske, koji je sa kraljem Nikolom otišao u Italiju. Tamo se upoznao sa Anom, Hrvaticom iz Rijeke, grad kojeg je ona uvijek imenovala kao Fjume, jer je Rijeka tada pripadali Italiji. Vratili su se nekoliko godina nakon rata i izrodili djecu, među kojim i Stevana 1924 godine.

U sjećanjima na period za koji se danas kaže “tinejdžersko doba“ u rodnom Cetinju preovlađuje smješak i zadnja misao “mladost – ludost“. Izbacili su me druge godine u gimnaziji, smeška se Leković. Bježao sam sa časova, nijesam učio, a svemu tome razlog je bio fudbal. Tada je fudbal bio preokupacija broj jedan, samo u Cetinju su bila četiri kluba: Lovćen, sa radničkom orientacijom, Njegoš, sa činovničkom, Crnogorac je bio đački, i Sloboda… sad ne znam s kakvom. Više sam se motao po klubovima nego u školi.

Ajde nakon toga na zanat. Prvo frizerski, od kojeg sam odmah odustao, jer nijesam mogao podnijeti nehigijenu, pa na stolarski, ali ni taj nijesam završio. Uzeo me kum da radim na njegovom imanju i tamo sam bio momak za sve seoske poslove.

Kad je došao rat imao sam 17 godina. Dvije godine su bile opasne, ispunenje ilegalnim akcijama SKOJ-a. Godine 1943 otišao sam u partizane, najprije u Lovćenski odred, zatim u Desetoj crnogorskoj brigadi, koja je ratovala u Crnoj Gori i Bosni. Nakon rata sam završio vojnu školu u Bjelovaru, a od 1949 godine radim na vojnim akademijama, dvije godine u Kragujevcu i osam u Sarajevu.

Makedonski period je počeo 1960 godine, kad je prekomandovan u Bitolju, kao načalnik operativnog odsjeka JNA. U stvari radni vijek ove časne starine se ne razlikuje  mnogo od karijera tadašnjih armijskih oficira. A vidi se da je pripadao onom soju krupnih, brkatih starješina naočite pojave, koji su strogi, glasni i – omiljeni među vojnicima. Uhvati te tako da spavaš na straži, pa viče li viče, grdi te da u zemlju propadneš, a na kraju će: Sad pamjet u glavu, i pazi da te ne vidi ko od starješina (kao da on nije jedan od njih), jer ćeš dva dana da tovaraš ćumur i da spavaš na tvrdom.

Na početku sedamdesetih i njega je zahvatio vihor jedne od kadrovskih čistki, tako da je prijedvremeno penzionisan. I to je bio jedini put da se njegov glas malo izmjeni i da se osjeti revolt i otpor na nepravdu. Penzionisan sam sa činom potpukovnika sa 45 godina, u dobi kada sam najviše mogao da dam društvu!

Tako je uokvirio brojna odlikovanja i nastavio je mirnim porodičnim životom, sa suprugom Vidosavom, s kojom se vjenčao 1949 godine, i dvema ćerkama, Snežana i Mirjana, rođene 50 i 53 godine. Snežana je postala novinar, oformila je porodicu u Bitolju, Mirjana pravnik i živi sa svojima u Skoplju. Dočekao je Stevan unuke i praunuke, veseli se kad ga obiđuju, ali se žali da ne može svima zapamtiti rođendane. Pa kako možeš, dedo, da zaboraviš koga mi e rodendenot? Ne mogu pa da me ubiješ!

“Svi su Makedonci!“, kaže šeretski se smjejući. Sjetio se valjda omiljene praunuke Stefanije, buduće balerine, ali skreće nam misli na oficijelnu statistiku. Tako je to, čitava četa Makedonaca, a đed Crnogorac, i to od onih pravih, skrojenih prema uobičajenoj tipologiji nacija. Prema popisu 2002 godine u Makedoniji živi 2.686 Crnogoraca, dok upućeniji tvrde da verovatno ima među 30 do 40 hiljada Makedonaca crnogorskog porijekla po različitim linijama, kao što je u slučaju potomstva Stevana Lekovića.

U ovoj knjižici sam opisao moje poglede i moj život, pruža zbirku stihova “Životne iluzije i sjećanja“ (štampana u Skoplju, 2008 godine). Čak i površan pregled na pjesmaricu, punu emotivne lirike u prozi, sugeriše tugu o kojoj ne govori, ali koja se naslućuje. Od 40 poglavja 28 je posvetio svojoj ženi Vidosavi, koja ga je napustila prije trinaest godina. Na grobu, Život u samoći, Njoj, njoj i samo njoj, Voljenoj ženi za utjehu, Ljubav pobjeđuje, su neki naslovi tekstova kojim se obraća svojoj saputnici.

Odlomci pjesama govore sami za sebe:

“…sad živim u

samoći i čekam sudnji – poslednji –

kad će doći da popunim mjesto

svoje voljene mi Sole moje.“

 

U pjesmi „“Sjecanje“ stoji:

Jedna mlada Cetinjanka!

Bujna mladost, znak života, razdraganost i ljepota bjehu simbil mog života!

To mi bješe simbol sreće koji više nikad doći neće!

 

U knjizi starine Lekovića pretežu dva motiva; ljubav koja ne prestaje i spokojstvo sa kojim Stevan čeka svoj odlazak. Nekoliko puta je spomenuo riječ Butel, ali i to sa neuobičajenom mirom i vedrinom. Otići će Stevan svojoj ljubavi mirno, ne tražeći računa i odgovornosti od nikoga, ni od ljudi ni od života. Kao što je zapisao u pjesmi Na grobu:

Komšije ti ove nove

S tobom ništa ne govore,

Pa sačekaj cvete moj

Dok ti dođe Šole tvoj.

U Zajednici Crnogoraca u Makedoniji održan je sastanak i vodjen je razgovor o Zakonu o državljanstvu

NE MOŽEMO BITI STRANCI U ROĐENOJ ZEMLJI

Članovi Zajednice smatraju da je zakon previše restriktivan i da građani u dijaspori treba da imaju povoljnije uslove za dobijanje crnogorskog drzavljanstva.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zakon o državljanstvu je previše restriktivan i ne odgovara stavovima i željama Crnogoraca koji su građani Republike Makedonije. Nedopustivo je da ljudi crnogorske nacionalnosti, od kojih su mnogi rođeni u Crnoj Gori, ne mogu dobiti državljanstvo i da praktično budu stranci u svojoj matičnoj zemlji.

Ovo je samo jedna od emotivnih reakcija sa sastanka ambasadorskog kora Crne Gore u Makedoniji sa članovima Zajednice Crnogoraca u Makedoniji, koji se održao 15 aprila u prostorijama zajednice u Skoplju.

Na sastanku su prisustvovali ambasador Predrag Mitrović, prvi sekretar Ambasade Danilo Brajović, član ambasade Selma Mehović, savjetnik u Kabinetu predsednika Makedonije Dejan Vujisić, zatim Abid Crnovršanin, pomoćnik ministra za unutrašnje poslove, koji je podrobno informisao prisutne o Zakonu o državljanstvu, aktuelnoj situaciji, međunarodnim standardima i drugim temama, dok su sa strane Zajednice prisustvovali predsednik Zajednice Crnogoraca Boris Popivoda, zamjenik Milorad Milanović clanovi organa upravljanja i više od dvadeset članova zajednice.

Zaključak glasi da članovi Zajednice Crnogoraca u Republici Makedoniji mogu oformiti svoje stavove i mišljenja o Zakonu o državljanstvu i kao takvo preko ambasade C.Gore u R.M  predočiti Vladi i nadležnim institucijama u Crnoj Gori.

Sudeći po njihovim izjavama, ti stavovi nisu nimalo afirmativni – ukratko, ljudi crnogorskih korijena u Makedoniji ne odobravaju restriktivnost Zakona o državljanstv, traze da odredbe istog budu fleksibilnije kako bi mogli da se steknu sa zeljenim drzavljanstvom.

Diskusija je na momente bila ne samo emotivna, nego je dobila čak i potresne tonove. Tako, Vladimir Rakočević, bivši sudija, advokat i uopšte jedna od legendarnih ličnosti makedonskog pravosuđa, rekao je da ne može prihvatiti da on, rođeni Crnogorac, ne može biti državljanin svoje vlastite zemlje. Mi čuvamo obraz Crne Gore ovdje i ne pamti se da je ijedan Crnogorac sjeo na optuženičkoj klupi u Makedoniji. Crnogorci su prihvaćeni kao svoji, nema nikakvih problema ni u kom vidu, ali ne mogu zamisliti da ja budem stranac u Crnoj Gori.

Svi članovi Zajednice u Makedoniji su iskazali skoro identične stavove da se trebaju njegovati čvršće veze sa maticom zemljom. Imamo silnu želju da očuvamo i negujemo svoj identitet i zato nas pogađa postojeće stanje, upravo boli nas u duši, čulo se kroz diskusije prisutnih.

U stvari, povod susreta je održana Konferencija Internacionalne organizacije za migracije, stanje u Crnoj Gori, broj raseljenih lica koji borave u Crnoj Gori, status stranaca, zakoni o državljanstvu i o strancima, o čemu je govorio Crnovršanin, ali fokus interesovanja članova Zajednice Crnogoraca je upravo mogućnost dobivanja crnogorskog državljanstva.

Očigledno je da za ove ljude pripadnost sopstvenoj naciji znači više, neuporedivo više i šire od samog pasoša. Pripadnost i veze se doživljavaju kao pitanja časti, geneze kulture, jezika, predaka i potomaka. Tako  su svi diskutanti ocijenili postojece propise kao apsurdne i smatraju da građani u dijasopori trebaju lakše dobivati državljanstvo.

 

 

 

 

Dana 29. marta 2015. godine, u hotelu Aleksandar Palace u Skoplju, održana je 5. Godišnja izborna skupština Zajednice Crnogoraca u Republici Makedoniji.  Skupštini su prisustvovali mr Predrag Mitrović, direktor Uprave za dijasporu, prof. dr Miodrag Vuković, predsjednik Odbora za međunarodne odnose i iseljenike Skupštine Crne Gore, Predrag Mitrović, ambasador Crne Gore u Republici Makedoniji, brojni članovi pomenute zajednice i ugledni građani iz R. Makedonije.

Na samom početku, pročitan je telegram Đorđa Ivanova predsjednika Republike Makedonije, koji je ovom prilikom čestitao Zajednici na dosadašnjem radu i poželio puno uspjeha u predstojećem periodu, što je u interesu kako Crne Gore, tako i Republike Makedonije.

 

Direktor Uprave za dijasporu mr Predrag Mitrović je, na početku svog obraćanja Skupštini, kazao da je Zajednica Crnogoraca u R. Makedoniji tipičan primjer kako se male zajednice, uz jasnu viziju i dobru organizaciju, mogu uspješno zalagati i raditi na ostvarivanju svojih prava, i na taj način promovisati svoju zemlju, njenu kulturu i tradiciju i raditi na zbližavanju svoje domovine i svoje otadžbine. Mitrović je prisutne ukratko informisao o postignutim rezultatima Uprave za dijasporu od usvajanja Strategije sa dijasporom 2010. godine, a naročito onima na planu očuvanja jezika i jačanja kulturne i naučne saradnje. Dalje, upoznao ih je sa izradom Zakona o saradnji Crne Gore sa iseljenicima čiji je predlog 20. novembra 2014. godine utvrdila Vlada Crne Gore, a čijim će se usvajanjem otvoriti novi prostori za unapređenje saradnje i odnosa sa iseljenicima na svim poljima. Istakao je i da je Uprava trenutno angažovana na izradi Strategije saradnje Crne Gore sa iseljenicima  za naredni četvorogodišnji period, te da je za ovu namjenu formirana interresorna radna grupa.

„Zajednica Crnogoraca u Republici Makedoniji otišla je korak dalje i svojim vrijednim radom i programima koje je realizovala i realizuje postala nezaobilazan činilac u afirmaciji  osobenosti i vrijednosti naših naroda i Crne Gore u Makedoniji, kao i zajedničke kulturno-istorijske baštine svoje otadžbine Crne Gore i nove domovine Republike Makedonije, gradeći na taj način mostove prijateljstva i saradnje izmedju dvije države“, kazao je Mitrović, i uz novo rukovodstvo poželio ZCGM mnogo uspjeha u budućem radu.

Prisutnima su se obratili i uzeli učešća na Skupštini  prof. dr Miodrag Vuković ispred Odbora za međunarodne odnose i iseljenike i Predrag Mitrović, ambasador Crne Gore u R. Makedoniji.

Za novog predsjednika Zajednice Skupština je izabrala Borisa Popivodu i zahvalila se dosadašnjem predsjedniku Miroljubu Orlandiću na uspješnom i posvećenom radu. Na Skupštini je usvojen program aktivnosti Zajednice, izabrani potpredsjednici Zajednice Crnogoraca, članovi Nadzornog i Izvršnog Odbora, kao i počasni članovi Zajednice.

U okviru manifestacije “Makedonija o Njegošu” dana 15. novembra 2013. godine u svečanoj sali Filološkog fakulteta “Blaže Koneski”

u Skoplju održana je promocija knjige “Crnogorska književnost u makedonskome ogledalu” autora Nauma Radičeskog, redovnog profesora Filološkog fakulteta u Skoplju na katedri za makedonsku književnost i južnoslovesku književnost u izdanju Instituta zacrnogorski jezik i književnost.

Promoteri ove knjige bili su Violeta Piruze Tasevska sa katedre za makedonsku i južnoslovensku književnost i Aleksandar Radoman u svojstvu urednika i izdavača oveknjige.

Pored promotera svoje obraćanje imala je i Marina Markoska-Đurović koja je tekstove Radičeskog prevelasa makedonskog na crnogorski jezik.

Na samom kraju skupa prisutnima se obratio autor čije studije i ogledeo crnogorskim književnicima i makedonsko crnogorske književne relacije je istraživao više od tri decenije i time ostavio značajni trag u oblasti analize i studija o crnogorskoj književnosti.

ZCGM upućuje javnuzahvalnost Institutu za crnogorski jezik i književnost kao i svojoj članici, na koju smo posebno ponosni zbogizuzetnog angažovanja oko prevođenja ove knjige i niza drugih.

 

Članovi Zajednice Crnogoraca u Republici Makedoniji mogu oformiti svoja mišljenja o Zakonu o državljanstvu i predočiti Vladi i nadležnim institucijama u Crnoj Gori.

Ovo je zaključak susreta ambasadorskog kora Crne Gore u Makedoniji sa članovima Zajednice Crnogoraca, koji se održao 15 aprila u prostorijama Zajednice u Skopju.

Na sastanku su prisustvovali ambasador Dušan Mrdovic, konzul u Bitolju  Dejan Vujisić prvi sekretar Ambasade Selma Mahović, dok je o zakonu govorio Habid Crnovršanin, pomoćnik ministra za unutrašnje poslove. Sa strane zajednice prisustvovali su predsednik …. Popivoda i više od dvadeset članova Zajednice.

Crnovršanin je informisao da je Zakon o državljanstvu donet 2007 godine, zatim izmenjen i dopunjen 2008, s tim da je postoje mišljenja da propis treba dalje dopunjavati i mjenjati.

Povod susreta je održana Konferencija Internacionalne organizacije za migracije i Zakon o strancima, koji je dosta važan za Crnu Goru, s obzirom na značajan broj stranaca na radu u Crnoj Gori, broj raseljenih lica koji borave u Crnoj Gori, kao i boravak stranaca uopšte, informisao je Crnovršanin. Postoje tri varijante

Za članove Zajednice, građane Republike Makedonije crnogorskog porijekla, najvažniji je Zakon o državljanstvu, kojeg cijene kao previše restriktivan. Nije preterano reći da je bilo mnogo emocija na sastanku

Tako Vladimir Rakočević,  bivši sudija, advokat i uopšte jedan od najpoznatijih ličnosti makedonskog pravosuđa, rekao da ne može prihvatiti činjenicu da rođeni Crnogorac ne može dobiti državljanstvo i da po propisima mora da bude stranac u zemlji u kojoj je rođen. Mi čuvamo obraz Crne Gore  i ne pamti se da je ijedan Crnogorac seo na optuženičkoj klupi u Makedoniji. Čuvamo naš identitet, jezik, kulturu

I drugi diskutanti su potvrdili stavove da građani Makedonije crnogorskog porijekla trebaju lakše dobivati crnogorsko državljanstvo.

ODRŽANA MANIFESTACIJA “MAKEDONIJA O NJEGOŠU”

U organizaciji Agencije za ostvarivanje prava zajednica i uz finansisku podršku kancelarije OEBS-a u Republici Makedoniji, dana 11. decembra 2013. godine u Dramskom teatru u Skopju održana je manifestacija pod naslovom „MAKEDONIJA NAŠ DOM“. U programu koji je trajao nešto više od 3 i po časa sve zainteresovane Zajednice koje žive u RM imale su priliku da prikažu dio svoje kulture, tradicije i folklora. Cilj ove manifestaciije je bio da se prikaže multikulturna stvarnost Republike Makedonije i da se omogući što većem broju Zajednica da prikažu svoju kulturu, tradiciju ili folklor.

Ovaj program osmislio je i vodio jedan od članova ZCGM, Redžep Balić, dok ga je u vođenju programa pridruživala počasna članica Zajednice, Snežana Konevska – Rusi, doajen makedonskog narodnog teatra iz Skoplja. Crnogorsku Zajednicu predstavile su članica ZCGM Jelena Kosturanova – Marković i počasna članica Snežana Konevska koje su u čast 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša prisutnima prezentovale dio teksta Gorskoga Vijenca.